Sada i od aluminija: Trek Fuel EX-e 8 XT na testu

S modelom Fuel EXe, Trek je prošlog ljeta predstavio tzv. mid-level assist bicikl: U pogledu podrške motora znatno iznad prvih Light-E-MTB-a od Specialized & Co. koji su se pojavili na tržištu, ali istovremeno i osjetno ispod razine koju, na primjer, pruža vodeći u industriji Bosch Performance Line CX. A po pitanju težine znatno lakši od nedavno uobičajenih 25-kg-plus modela, ali ne i toliko optimiziran koliko bi zapravo omogućio tada skroz novi TQ HRP50 – što se čini biti općenita filozofija Trek-a.
Ostavljajući po strani sve specifikacije kao što su nazivna snaga, watt-sati i sl. – ukratko: motor 50 Nm, 300 W max., tri individualno konfigurabilne razine; baterija 350 Wh, dva sata vremena punjenja; ukupna težina 3,9 kg – novi model od karbona se u testu istaknuo prije svega s dvoje: apsolutno prirodnim osjećajem vožnje i gotovo nečujnim radom.

I upravo ta genijalna kombinacija, dopunjena onim užitkom u vožnji koji moćni, super izbalansirani All Mountain može pružiti, sada je dostupna i u aluminijskoj verziji. Doduše, s jednim, dva kilograma više 'šlaufa' u prtljazi. Ali zato i s jednom, dvije, tri tisuće eura manjim troškovima uz usporedivu opremu.
Konkretno, nude se tri aluminijska modela. Fuel EXe 5 s Deore mjenjačem, Tektro kočnicama i RockShox vilicom (Recon Silver) te X-Fusion Pro amortizerom košta 5.499 eura, ali s gotovo 21 kg iskreno igra samo ograničeno u 'laganoj ligi'.
Fuel EXe 8 GX AXS T-Type težak 20,3 kg, prema svom modelnom nazivu, opremljen je električnim i Transmission dijelovima, koči Sram DB8 i amortizira Fox ovjesom (Rhythm 36, Perf. Float X), koji dijeli, kao na primjer i kotače, Dropper Post ili kokpit, s testiranim modelom Fuel EXe 8 XT ovdje. Električno mijenjanje brzina u usporedbi s testnim modelom koji košta 6.999 eura dodaje 500 eura na račun. Što je ipak gotovo pola cijene koja se trenutno traži za vrhunski karbonski model...

Fuel EXe od Alpha Platinum aluminija dolazi u slučaju XT modela diskretno (tamnoplavo sa kavom smeđim natpisom) ili vrlo diskretno (saten sivo) obojeno. Skinwall gume postaju kod prvog zbog dizajnerske suzdržanosti ironično glavni i savršeno usklađeni vizualni element.
Meni se ovaj jednostavan način dodavanja boje na naizgled jednobojni okvir izuzetno sviđa; isto tako i činjenica da se Fuel EXe na prvi pogled ne prepoznaje kao E-bike, tako vitko kako su motor odnosno baterija izgrađeni i stoga područje oko pogonske osovine i donja cijev izgledaju, i tako diskretno kako se display na gornjoj cijevi te daljinsko upravljanje uklapaju u ukupno umjetničko djelo. Drugima se možda oba aspekta vide upravo suprotno - to je također legitimno. Za mene je to bila ljubav na prvi pogled.

Prema proizvođaču, aluminijska verzija se u osnovi ne razlikuje od karbonske varijante. Stoga imamo posla s Twentyninerom u Boost standardu s 55 mm lančane linije, koji kombinira 140 mm hoda ovjesa straga s vilicama od 150 mm. Dodatnih deset milimetara na prednjem dijelu još bi bilo moguće.
Tko želi, može bicikl voziti i u Mullet postavi s 27,5"-stranjim kotačem. Za to je potrebno prebaciti MinoLink, Trekov poznati sustav za podešavanje geometrije, koji mijenja kutove za oko 0,5° i spuštanje pogonske osovine za 7 mm, na "High". Međutim, podaci o brzini na zaslonu onda više nisu točni, jer manji opseg kotača ne može nigdje biti prijavljen sustavu.

Osim - usput rečeno malo zahtjevnijeg za rukovanje u praksi - Flipchipa, naravno da je na brodu i ABP, Trekov sistem Active Braking Pivot koji radi protiv učvršćivanja ovjesa stražnjeg kotača prilikom kočenja. Međutim, moralo se odreći KnockBlocka, još jedne tipične značajke Amerikanaca, kako bi elegantno ugrađeni zaslon u gornjoj cijevi imao dovoljno prostora.

Žice prolaze unutarnje, ali ne kroz upravljački ležaj. Ljubitelji kokpita bez kabela bi to moglo zasmetati, dok će se hobi-zangleri radovati. Što se tiče ulaza kabela, postoji mala razlika u usporedbi s karbonskim pandanom. Dok ovaj ima lijepo zapečaćene vodilice posvuda, u aluminijumskom okviru s lijeve strane nalaze se jednostavne rupe.
Što se tiče zaštite okvira, čini se da su obje verzije opet jednake: Robusne, odvijačive ploče okružuju donju cijev i kućište motora. Ako se ukloni poklopac pogonskog ležaja (4 mm imbus vijak), inače se baterija može izvaditi odozdo.
Port za punjenje nalazi se odmah iznad nosača boce, gdje po potrebi može stati opcionalni Range Extender (160 Wh, 900 g, također može se koristiti samostalno). Oni koji radije napune taj prostor pravim sokom umjesto elektroničkim: veličina okvira S može primiti najviše 600 ml bocu, dok ostale tri veličine mogu i veće.

Promjer cijevi sjedala iznosi 34,9 mm, maksimalna dubina umetanja Dropper Posta, ovisno o veličini okvira, iznosi 190, 225, 250 ili 280 mm. Nema ISCG prihvata, ali EXe 8 standardno dolazi s e*Thirteen Chainguard.
All Mountain se isporučuje s Tubeless-Setupom u maksimalno mogućoj širini guma od 2,5". Straga stanu disk kočnice do 203 mm promjera u Direct Mount prihvate.

Bicikl je dostupan u četiri veličine. Geometrija s ravnim kutom upravljača od 64,7°, strmim kutom sjedala od 76,7°, moderno dugim dohvatom (485 mm u veličini L), lancima dugim 440 mm i kratkim Rake-om trebala bi osigurati visoku stabilnost na strmim, brzim spustovima uz učinkovit položaj za sjedenje za izazovne uspone. Flipchip, kao što je već spomenuto, omogućuje lagane promjene sve do kombiniranog seta kotača.
Dodatno, kut upravljača može se podešavati za +/- 1 stupanj pomoću posebno dostupnih, nagnutih zdjelica za vilicu. Ova značajka je preuzeta s nemotornog Fuel EX-a i trenutno je ekskluzivno obogaćuje aluminijski model. Tvornički, Fuel EXe dolazi s 0-stupanjskom zdjelicom i u Low-Position MinoLinka.

Padina lijevo, korijen desno, stijena ispred. I odmah sljedeća. I još jedna, samo ovaj put kombinirana s lukavim ulazom u zavoj. Nakon toga kratka pauza za odmor na bezazlenom zemljanom području. Zatim šumska korijenasta orgija, praćena divljim slojevima kamenih ploča.
Postoje lakši tereni za sprijateljivanje s potpuno novim planinskim biciklom nego što je to kod 3-Länder-Enduro-Trails. Ali teško zabavniji. I sigurno ne poučniji.
Jer kada nepoznat materijal susretne izazovne puteve i duge dane na biciklu, svašta može poći po zlu. Ako se to ne dogodi, i naprotiv, osmijeh postane širi sa svakim spustom, poprečnim putem ili usponom, to je nepogrešiv znak za "perfect match". Pogotovo ako je za podešavanje visine sjedala, upravljača i ovjesa bilo potrebno samo desetak minuta.

Nauders am Reschenpass poslužio mi je stoga za upoznavanje s novim Trek-om, a Val Gardena nekoliko tjedana kasnije za produbljivanje (ili bi bolje bilo reći: zaprljanje?) našeg još mladog odnosa. Vrativši se u domaću šumu Wienerwald, brzo sam odlučio da testni bicikl više ne želim vratiti – neka košta što košta, da upotrijebim izraz koji je ovdje postao krilatica.
Preodlučno me nosi preko stepenica i kamenih polja, korijenastih tepiha i stjenovitih prolaza, tako da više ne želim odustati od tog osjećaja sigurnosti. Prezicizno se vrti kroz zavoje i oprašta čak i najkrutija bedra ili najneprecizniji izbor puta.
Osim toga, ovjes djeluje suvereno, s jedne strane unatoč sportskom podešenju stražnjeg dijela doslovno se lijepi za tlo i impresionira trakcijom i izdržljivošću, gdje drugi samo poskakuju. S druge strane, posebice vilica savršeno obavlja ulogu osjetljivog dijela bez da nedostaje kapacitet za apsorpciju.
I na kraju, težina - koja zapravo nije tako mala - djeluje dobro izbalansirano, tako da se odmah i uspješno želite vinuti s EXe-om u najviše visine. Ipak, to mi je samo ispričano od nekoga tko to može, letjeti, i to voli, i to je praktično približno iste veličine kao ja te je stoga također mogao testirati aluminijski bicikl.