Proljeće u Furlaniji

Srećemo Massimiliana, ukratko Maxa, u baru "Al Posto Giusto", središtu za sve što se u malom mjestu Nimis vrti oko brdskog biciklizma. Predsjednik lokalnog biciklističkog kluba "Maglianera" je snažno građen, uvijek nasmijan svestran čovjek koji je naš posjet pomno isplanirao.
Ovo je moj treći boravak ovdje, nakon što nas je Max prošlog studenog kontaktirao preko Instagrama i pozvao. I kao i svaki put, dan započinje s kavom i croissantima.
Nakon kratkog predstavljanja - ovaj put sam poveo nekoliko naših vodiča i fotografa Christopha - odmah krećemo na staze. Bernadia Trail Area i Lugnesie Bikepark su danas na programu.

Monte Bernadia uzdiže se kao veliki blok iz pejzaža furlanske brežuljkaste pokrajine, i njegove padine na prvi pogled ne izgledaju baš pozivajuće. Na vrhu dominira Forte Bernadia, sagrađen 1910. godine, spomenik iz prvog svjetskog rata koji, nalazeći se na drugoj liniji obrane, nikada nije bio uključen u bitku.
Danas se u njegovim podrumima održavaju proslave i sporadični raveovi.

"Naše staze su fizičke", objašnjava nam Max još kratko prije nego što zaroni u gustu zelenilu prvog puta. I doista, otkrit ćemo da se ovdje ne radi o poravnatim, strojno izgrađenim, laganim autoputevima na kojima se ponekad može samo pustiti nizbrdo.
Kameno tlo je nakon prošlotjednih kiša mješavina skliskog i oštrog, i uvijek iznova postoje usponi koji su definitivno zabavniji ako ih na pedali u stojećem položaju brzo pretrčite. Ove staze definitivno preferiraju spremne bicikliste - ali koje to zapravo ne?

Karakteristike staza su posljedica njihovog nastanka: Tim Maglianera je mukotrpnim ručnim radom očistio stare, djelomično propale puteve između pojedinih sela i uklonio najveće prepreke. I to, za razliku od nekih austrijskih regija, po nalogu i uz punu podršku općine.

Naravno, ni ovdje nije sve savršeno: Max mi je već pri prvom posjetu pokazao iščupani putokaz – vjerojatno nikada ne možete ugoditi svima. Njegova izjava "Izvan smo zakona" naglašava situaciju u Furlaniji: jednostavno ne postoji zakon koji regulira vožnju planinskih bicikala na šumskim stazama. No, na tome radi i Maglianera i u stalnom je kontaktu s regionalnom vladom.

Općenito, već duže vrijeme imamo dojam da industrijsko šumarstvo, kakvo je uobičajeno u Austriji, vrlo često stoji u potpunoj suprotnosti s turizmom biciklizma. Stare bukve i borovi ovdje u Furlaniji ili u susjednoj Sloveniji su u najboljem slučaju ogrjev, i zato se na MTB-u može kretati neometanije nego 40 km zračne linije sjevernije, preko granice s Alpenrepublikom. A tijekom sezone lova, na pogonskim lovovima, neke staze se jednostavno zatvore po dogovoru do podneva – tako jednostavno to može ići.


Nakon Brisicula, našeg posljednjeg traila u Bernadia području i ručno oblikovanog vrhunca dana, opušteno se kotrljamo dolinom i ponovno svraćamo na pivo i panine u Al Posto Giusto.

Bar je ujedno i smještaj, bazni kamp, radionica za bicikle i polazišna točka svih tura u Nimisu. Šef Lorenzo, sam član Maglianera kluba, rado nudi svoju kuću za pića nakon vožnje, ali i za događanja. I tako se nađemo u sretnoj situaciji da sudjelujemo na godišnjem sastanku IMBA (International Mountain Bicycling Association) Italy.

Max ne bi bio Max da i ovdje nije imao svoje prste. Usput je i moderator Trailforksa za Furlaniju, i na naše iznenađenje objašnjava nam da se staze koje se novopojave na platformi zaista provjeravaju i ponekad i brišu. Osvježavajuća razlika u odnosu na druge aplikacije poput Strave ili Komoota.

Cijelih osam staza je iza nas, i lokalci nam žele pokazati još tri u „Lugnesie Bikeparku“. Ime je, međutim, pomalo zavaravajuće; s uspinjačom i bikepark linijama, ovaj mali seljački brežuljak nema baš ništa zajedničko. Radi se više o području za lokalni odmor, koje je prošarano šetalištima. Ali i ovdje su biciklisti iz Nimisa uzeli stvar u svoje ruke i stvorili tri jednostavne linije – savršen teren za treninge.
Na pitanje zašto u ovom gradskom šumarku u petak poslijepodne ne srećemo nijednog šetača, Max ima pragmatičan odgovor: „Talijani nisu ljudi za boravak na otvorenom. Ne idu u šetnje, radije se druže u trgovačkim centrima...“.

Kontinuirana kiša proteklog tjedna osjeti se i sljedećeg dana. Odlučili smo uzeti dan sa shuttleom i za to smo se odlučili za staze kod San Leonarda, malo južnije i istočnije.
Dijelimo shuttle s tri talijanska biciklista koji dobro stišću gas. I tako, imamo poteškoća držati se na nepoznatim i skliskim stazama. Prije nego što se smjestimo na obavezni Aperol i sladoled u San Pietru, odlučimo se za jednu od naših omiljenih spustova: Machete Trail. Iscrpljeni, ali sretni, nakon toga krećemo na „povratak kući“ prema Nimisu.

I budući da, kako je spomenuto, put je cilj, sutra ćemo posjetiti starog poznanika kod Tolmezza. Prije godina sam na toj planini zaglavio u snijegu i morao prekinuti, ali sutra bi uvjeti trebali biti dobri.
Trail centri i shuttlei su zaista sjajni, ali sada je vrijeme za nešto alpsko…