Prikolica za bicikl Veolo 2.0 na testu: masa i cijena

Zanimljivost: privatno autorica Bikeboarda NoMan dosljedno ignorira novije i najnovije revolucije u biciklističkom sektoru. Njezina provjerena postava za godišnji aktivni odmor s obitelji i samonametnutom no-car-policy u prekrasnom Salzkammergutu: dva trekking bicikla marke KTM iz prošlog razvojnog tisućljeća – bez struje, bez baterija, bez suvišnih điđa; biciklistička prikolica iz kuće Thule – stara i istrošena, ali svestrana; a uz to i Woom primjeren trenutačnoj dobi djeteta.
No dogodilo se da je obožavani Thule postao plijenom plamena. Prvi pokušaj Salzkammerguta bez zelenog oldtajmera pokazao se nezadovoljavajućim jer: kako sve te stvari za duge dane između planina i jezera nagurati u samo četiri bisage? Gdje nakon kupanja objesiti ručnike da se osuše, a znojne dresove da se prozrače? Kako veliku kupnju za dva tjedna uživanja u hrani prevesti do kuće za odmor? I čime vratiti podmladak kući kad više ne želi sam pedalirati?

Barem se posljednji problem u međuvremenu riješio. Kad motivacije ne nedostaje, NoMan junior sada svojim roditeljima jednostavno odpedalira. Kad elan splasne, tu su užad za vuču – ako zanemarimo činjenicu da nijedna osmogodišnjakinja na svijetu više ne stane u Thule Chariot.
Za ovo je ljeto, dakle, ostalo pitanje prijevoza prtljage. Dodatno začinjeno činjenicom da je kućni i putni vozni park odnedavno bogatiji za stand-up paddle – Lite model nešto manjih dimenzija pakiranja i težine kako bi se, jasno, još uvijek mogao razumno prevoziti biciklom; no na kraju je to ipak punokrvni SUP (plus dva vesla), a ne dječji luftić.

Stoga je priopćenje za medije Johanna Schmidta u svibnju ove godine stiglo kao naručeno. Direktor tvrtke Veolo u njemu je predstavio svoju dorađenu prikolicu, koju je uz pomoć Kickstarter kampanje trebalo dovesti do serijske proizvodnje.
„Imate li pitanja, zanima li vas recenzija proizvoda ili trebate dodatne informacije, javite se u bilo kojem trenutku. Uvijek sam spreman saslušati“, obećao je industrijski dizajner u svojoj poruci. I održao riječ.
NoMan je pak svojoj zastarjeloj postavi za odmor pridodala i svoj ultramoderni (ipak!) Trek Fuel EX-e. Kao prvo, Veolu 2.0 u materijalima za medije pripisana je izričita kompatibilnost s e-bikeovima, što je, naravno, valjalo isprobati. A kao drugo, dijete koje raste ne znači da mu majka postaje mlađa ili čak spremnija, što se u posljednje vrijeme itekako osjećalo prilikom povremenog vučenja …
U spokojnom Bad Goisernu naposljetku se spojilo ono što je tijekom sljedeća tri tjedna – kasnije u Waldviertelu, gdje je nastala i većina fotografija iz recenzije – trebalo ostati zajedno: bicikli na dva kotača, prikolica na dva traga i tročlana obitelj.

Na papiru je Veolo 2.0 očito odmah uvjerio: cilj crowdfundinga od 120.000 eura s prikupljenih je točno € 185.997,- više nego ostvaren. Za sve koji se više ne sjećaju tehničkih detalja ili sada ne žele ponovno čitati cijelu Bikeboardovu prezentaciju, evo ukratko onoga najvažnijeg:

Veolo 2.0 modularna je biciklistička prikolica s ovjesom, konstruirana za kotače od 20 do 29 inča, koja impresionira maksimalnom nosivošću od 60 kg uz vlastitu težinu od samo 6,7 kg.
U odnosu na prethodnika, prikolica na dva traga ciljano je dorađena: aluminijski okvir sada je 10 cm uži i 10 cm dulji, što bi u kombinaciji s optimiziranim međuosovinskim razmakom i niskim težištem (udaljenost tekstilne školjke od tla: 16 cm) trebalo donijeti osobito stabilno držanje ceste. S kotačima koji se montiraju praktičnim Quick-Lock glavčinama široka je najviše 68 cm, pa prikolica prolazi svuda gdje ima mjesta i za uobičajeni biciklistički upravljač – i to uz kapacitet osnovne školjke dovoljan za dvije gajbe pića odnosno velike Eurobox kutije.

Tehničku srž čini koncept amortizacije podvozja. Patentirani, CNC-glodani i kovani neovisni ovjes kotača omogućuje da se svaki od dvaju kotača sabija zasebno. Taj je sustav kombiniran s elastomernim ovjesom integriranim u okvir koji zahtijeva malo održavanja, pruža progresivno prigušenje i može se prilagoditi različitim opterećenjima (5-45 kg/40-60 kg).
Za povezivanje s vučnim biciklom model se oslanja na također dorađen sustav spojnice prema etabliranom principu Thulea. U usporedbi s prethodnim modelom ta je spojnica pošteno smršavjela i sada teži samo 65 grama (prema proizvođaču najlakša je na tržištu), njome se udobno i munjevito rukuje samo jednom rukom, a može se čak i zaključati.

Doslovno noseću ulogu ima izdržljiva tekstilna školjka ojačana karbonom i kaučukom, koja pruža robusnu potporu te domišljato spaja lagani ripstop materijal s brzosušećom mrežastom tkaninom kroz koju tekućina jednostavno otječe.
Sprijeda integrirani odbojnik štiti okvir od oštećenja i sprječava da predmeti dospiju između kotača i prikolice. Konstrukciju okvira nadopunjuje integrirana nogara koja – a ovdje će korisnici prikolica s jednim kotačem vjerojatno pozavidjeti – omogućuje parkiranje prikolice dok miruje.
Paket zaokružuje pametan dodatak: zahvaljujući kompatibilnom zidnom nosaču (€ 39,-), ravno sklopljena prikolica može se pohraniti okomito na približno jednom četvornom metru.

Vratimo se scenariju praktične probe opisanom na početku: glavni je cilj bilo obiteljsko krstarenje od jezera do jezera odnosno kupališta, katkad jednostavno najprikladnijim putem za djecu od točke A do točke B, a povremeno zamišljeno i kao „prava” biciklistička (i planinska) tura sa zahtjevnošću primjerenom dobi, nakon koje bi slijedio skok u hladnu vodu.
U prikolicu je zato išlo sve što ocu, majci i djetetu treba za takve dane: deka za piknik, ručnici, knjige, igračke (za vodu), obilje hrane, kupaći kostimi i natikače, punjač i/ili Range Extender, uvijek i kišne jakne te duge hlače, čvrsta obuća, dnevni ruksak, komplet prve pomoći, a ovisno o pristupu planiranoj vodenoj površini i zapakirani SUP sa svom opremom.
Sa stand-up paddleom u žutoj je torbi postalo pomalo tijesno, ali njegova je razmjerno vitka transportna torba u načelu (po duljini) ipak taman stala. Bez daske je, što se prostora u dakako vremenski otpornoj Veolo Bag 2.0 tiče, vladao čisti luksuz.

To što se golemi glavni pretinac zahvaljujući dvjema pregradama s čičkom mogao podijeliti na tri jednako velika odjeljka ubrzo smo – kad smo već kod razdvajanja stvari – itekako cijenili. Sitnice, zatezne trake, alat i sve ostalo spremali smo u dva bočna džepa na kraćim stranama, gdje ih je poslije bilo lako pronaći. Za izraženiji osjećaj sigurnosti tijekom vožnje dobro bi im došao patentni zatvarač; zapravo nas, međutim, nijedan komad prtljage nikad nije ni pokušao napustiti.
Vrlo fleksibilno rješenje čini kombinacija rolltop zatvaranja i ukriž provučene elastične uzice, koja se može zategnuti graničnikom. Time su zajamčeni brz pristup i vodonepropusno spremanje, ali i učinkovito komprimiranje, a po želji može povećati prostor u torbi ili učvrstiti dodatnu prtljagu, odjeću i ostalo na vrhu.

Torba sa svim svojim ojačanjima, omčama, podstavama, remenjem i ušicama općenito djeluje vrlo robusno i kvalitetno izrađeno. Montaža pomoću Fidlock nosača dječja je igra i obavlja se začas. Jedino bi nošenje napunjene torbe, unatoč podstavljenom remenu za rame, zbog njezinih dimenzija moglo postati pravi izazov – mi smo to mudro izbjegavali, jer za prijevoz tereta naposljetku i postoji prikolica.
Jedina zamjerka torbi odnosi se na dva bočna remena za nošenje. Oni imaju običaj strugati po kotačima. Druker ili nešto slično za njihovo fiksiranje mogao bi pomoći i naše improvizirano rješenje sa zateznom trakom učiniti suvišnim.

Više iz znatiželje nego iz potrebe, za posjete isključivo „domaćim plažama” na Hallstätterseeu odnosno Kampu, obje udaljene oko pet kilometara, koristili smo i set za vodene sportove. Napuhavanje odnosno ispuhivanje SUP-a ipak je težak posao. Mogućnost da to katkad preskočimo i krenemo ravno od kuće sa svime spremnim za akciju zato ima svojih čari – a da i ne govorimo o dosljedno nesvakidašnjoj pojavi Long Vehiclea.
No gotovo su uvijek s nama bili nosači Long Load nadogradnje – i to ne samo zato što se njihova montaža u jednom slučaju pokazala tvrdom i petljavom*. Služili su kao praktična pomoć pri guranju, šipka za odjeću, držač sjenila i uže za rublje, pa su osvojili maksimalan broj bodova na obiteljskom izboru omiljenog dodatka.

*Zajedno s dizajnerom proizvoda Johannom Schmidtom kao razlog problema s pričvršćivanjem na našem prototipu identificirali smo rupe koje nisu bile izbušene točno po sredini cijevi. Kako nas je osnivač Veola uvjerio, alati za obradu cijevi u međuvremenu su optimizirani, pa se u serijskoj proizvodnji ovdje više ništa neće zaglavljivati.

Pretvoriš li bicikl u transporter gotovo točno trostruke duljine i dvostruke težine, neizbježno će izgubiti svoja izvorna vozna svojstva. Johann Schmidt stoga takvo dugo vozilo ne preporučuje za velike udaljenosti i/ili zahtjevan teren. Njegovu su izumu vjerojatno nadahnule kratke vožnje do plaže ili shuttle-prijevoz između ulaznih i izlaznih točaka.
Unatoč tome, bilo je zapanjujuće koliko je NoManin e-MTB ostao miran, a prije svega okretan unatoč XXL dodatku – za okretanje je, primjerice, bila dovoljna cesta s jednom prometnom trakom i bankina. Koliko god smo se isprva bojali da ćemo poletjeti preko svake neravnine, toliko smo brzo ponovno stekli povjerenje u gravitaciju & Co. I koliko god smo se unaprijed zamišljali kako vijugamo i ljuljamo se, toliko smo ubrzo iznenađeno zaključili: ma ide to!
Sve, naravno, s mjerom i glavom. Ovakva kompozicija ne podnosi ni nagle promjene brzine ni zavoje odvezene bez mozga. S njom bismo izbjegavali i urbana područja, kao i prometne biciklističke staze ili ceste. Ali usamljeni put kroz livade prema Unterseeu, makadamska staza kroz vinograde uz Kamp – zašto ne? Dokle god brzina i nagib ostaju koliko-toliko konstantni, napredovanje je iznenađujuće bezbrižno. A da i ne spominjemo koliko su pogledi drugih ljudi urnebesni.

Mnogo smo je češće koristili s kratkom rudom i manje ili više teškim teretom u žutoj torbi. A tu se Veolo 2.0 ubrzo pokazao kao uistinu zaokružen paket.
Najprije ono najvažnije: istinski trail-aficionados mogli bi dvotračnoj prikolici zamjeriti ograničenu sposobnost vožnje po terenu jer jednotračna lakše prati bicikl, osobito preko prepreka na putu. No sedam godina svakodnevice i odmora s Thule Chariotom naučilo je NoMan da je stabilnost pri parkiranju otkopčane prikolice barem jednako važna, da upotrebljiva funkcija dječjih kolica odnosno ručnih kolica presudno proširuje područje primjene te da je često spominjano zapinjanje više teorija nego praksa. Uz promišljen odabir linije i brzine, koncepti s dva kotača mogu iznenađujuće mnogo. Ne naposljetku zato što je težište nisko pa vozna svojstva vučnog bicikla ostaju nepromijenjena.
Kod Veola 2.0 tu je još nešto: zahvaljujući nakošenim kotačima, prevrtanje tijekom vožnje djeluje nemoguće. Iskreno smo pokušali – uzalud.

Planiranje ruta ipak se ponajprije vodilo željom da NoMan junioru ne ogadimo bicikliranje. Zato (još) nije bilo ekstrema u pogledu tehničke zahtjevnosti, podloge ili nagiba, ni uzbrdo ni nizbrdo. Glavninu odabranih ruta moglo se sasvim ugodno svladati i gravel bikeom: uređene makadamske staze, romantični putovi kroz livade, sporedne ceste s malo prometa, poznate biciklističke staze i tek povremeno kratke dionice preko korijenja i kamenja. U tom pogledu Veolo 2.0 zasigurno nismo doveli do njegovih granica.
No njegova su se sjajna vozna svojstva osjetila od samog početka čak i u soft-modeu. Čvrsto je ležao na podlozi i hitro pratio bicikl – bez izlijetanja i proklizavanja. Čak i kad bi postalo malo grublje ili dublje (vrhunac: šljunčano korito uz obalu Trauna), prikolica je djelovala uvjerljivo stabilno. A prije svega uvijek je surađivala s vučnim biciklom, nikad protiv njega. Tko poznaje ono „čupkanje” na spojnici i njihanje naprijed-natrag, uvijek suprotno impulsima pedaliranja, osobito pri vožnji izvan sjedala: toga s Veolom 2.0 nema.
Upravo je u kombinaciji s e-bikeom ta osobina zlata vrijedna: jurnjava u Turbo modu, prelijetanje preko prepreka uz Boost, tipično binarno ponašanje pri kretanju ... s Veolom, koji se uvijek doima kao dio vučnog bicikla, sve je zamislivo.

Dodatnih oko 20 kg neće osobito impresionirati e-MTB, čak ni ako je riječ o Lite modelu. Potrošnja baterije potvrđuje taj dojam. Pri kočenju svakako nije naodmet pravodobno uzeti u obzir dodatnu težinu. No tvrdnja da se put kočenja osjetno produljuje bila bi pretjerana.
Drukčije je bilo s trekking biciklom, koji je NoMan iz zabave također izvela na dvije kratke ture s prikolicom. Slučaj je, naime, htio da u KTM-u još uvijek bude osovina sa spojnicom za Thule. Brzinski smo zamijenili prihvat i već smo krenuli – doduše, sa spuštenom ručnom. S jedne strane Veolo 2.0 itekako se osjetio u listovima, koji su sada morali odraditi baš sve sami. S druge strane, zbog skromne širine i profila guma trekking bicikla na ponekoj strmoj makadamskoj dionici brzo je ponestalo zabave, odnosno trakcije – i uzbrdo i nizbrdo.

Kad smo već kod osovina, spojnice i prihvata: na njima i mnogim drugim elementima vidi se koliko su temeljito ljudi iz Leipziga promislili gotovo svaki detalj svoje prikolice. A činjenica da pri sastavljanju prikolice još nije bilo dostupnih uputa, no sve je unatoč tome brzo bilo gotovo, dokazuje koliko su pronađena rješenja intuitivna.
Čak su i tehničkim tudumima poput NoMan odmah razumljiva, primjerice, objašnjenja o standardima osovina i izvedbama dropouta na stranici proizvoda, pa i najveći bedak može shvatiti kako se spojnica montira i što je za to potrebno.
Sami se po sebi objašnjavaju i svi oni krasni klik-mehanizmi, od osigurača kuglaste glave rude preko magnetskih Fidlock pričvrsnih točaka do Quick-Lock glavčina, zahvaljujući kojima se kotači montiraju odnosno skidaju za nekoliko sekundi.

Jedino je kraj rude dao materijala za obiteljske rasprave. Hoće li nam ikada uspjeti iz prvog pokušaja omotati Kevlar uže, zamišljeno kao sigurnosna zaštita u nuždi, oko okvira i provući ga kroz omču tako da mala kuglica ne počne iritantno visjeti i zveckati ili se čak ne zaplete u kočioni disk? Johann Schmidt kaže da se to rješenje, preuzeto iz jedrenja, već dokazalo na prethodniku i da dobro funkcionira. Po potrebi uže valja skratiti na odgovarajuću duljinu kako ne bi dospjelo u kotač odnosno disk-kočnicu. Prihvaćamo – samo što posuđeni primjerak za review baš i ne možemo rezuckati.
Nadalje, sama po sebi superpametna nogara pokazala se preslabom i redovito se savijala kad smo pokušali parkirati prikolicu. No pomnijim se pregledom pokazalo da je slabija karika vjerojatno nosač, a ne sam luk od nehrđajućeg čelika. Na prototipu je to još samo jednostavan 3D ispis, dok će u serijskoj proizvodnji biti osjetno ojačan kako bi plastični dio mogao podnijeti opterećenja.

Bilo kao kolica za kupnju na dva kotača, mobilna kućica za čamac ili pouzdani ekspres za plišane životinje: mogućnosti upotrebe Veola 2.0 s torbom i setom za vodene sportove raznolike su koliko i zabavne. Impresivnim kapacitetom s jedne strane i predivno otkačenom Long Load konfiguracijom s druge, promišljen je suputnik za najrazličitije aktivnosti na odmoru, od skakutanja između jezera do velike kupnje. U kombinaciji s dodatnim modulima vjerojatno ima potencijala postati i velegradski junak te čuvar pasa.

Lagana, okretna i stabilna, nova prikolica svojim uistinu sjajnim voznim svojstvima oduševljava i na kratkoj turi i na velikom putovanju. Nikad strano tijelo, već uvijek dio sustava koji pomaže, istodobno djeluje toliko robusno konstruirana da će bez pogovora izdržati i duga, naporna putovanja.
Kad se tomu pridodaju intuitivno rukovanje i tek nekoliko zamjerki, od kojih bi se sve osim struganja remena za nošenje trebale riješiti u serijskoj proizvodnji, ovaj je novopridošli model vruća preporuka za ljubitelje koncepata prikolica na dva kotača s dodanom vrijednošću.