Foto izvještaj Salzkammergut Trophy 2025

U senzacionalnih 9:09:18 pobijedio je ove godine iznimno snažni lokalni matador Manuel Pliem iz Altausseea. Na svom domaćem terenu, 40-godišnjak se nakon prve trećine utrke uspio odvojiti od vršnjaka i bjegunca iz Štajerske, Davida Schöggla, kojeg je dodatno usporila probušena guma, tako da je nakon drugog mjesta prošle godine ponovno osvojio "samo" srebro. Prošlogodišnji pobjednik Philip Handl iz Tirola prošao je kao treći kroz ciljnu liniju. Cijelo muško postolje na ekstremnoj distanci ponovno je, kao i 2024. godine, bilo u austrijskim rukama.
Na ženskoj kraljevskoj disciplini, Salzburgovka Theresa Rinder-Bachl uspjela je početni zaostatak od dvije minute pretvoriti u pobjedu s prednošću od dvanaest i pol minuta, završivši utrku za 11:38:06 sati. Iza nje su slijedile Gornjoaustrijanka Sabine Sommer i Njemica Cemile Trommer.

Drugu najdužu maratonsku distancu osvojio je, nakon teške borbe s više izmjena u vodstvu, Gornjoaustrijanac Jakob Reiter. Wolfgang Krenn iz Mondseea bio je drugoplasirani u toj borbi za pobjedu i morao se zadovoljiti 2. mjestom. Kao treći, ciljnu liniju na trgu u Goiseru prešao je Poljak Wojciech Halejak.
Prošlogodišnja pobjednica A-staze, Tirolka Bianca Somavilla, ove je godine uvjerljivo pobijedila na B-distanici i tako povećala svoju zbirku pobjeda u Salzkammergutu. Prošlogodišnja pobjednica Irina Fettinger iz Bad Goisern zauzela je, uz veliki pljesak, 2. mjesto ispred Njemice Yvonne Kuhnlein.

Na najdužoj od sada tri gravel-staze, Maximilian Foidl pobijedio je s jedanaest minuta prednosti ispred Paula Viehböcka iz Ottensheima i Salzburgovca Dominika Hödlmosera. Pobjednica među ženama bila je Paula Schmidl ispred Eve Herzog.

BB: Kako si možemo zamisliti tako značajne promjene u mreži od šest, ne, zapravo devet, dodatnih utrka i njihovih rasporeda, postaja za opskrbu, dinamike? Je li to kolektivna Excel-bitka, ili voditelj staze Peter Kreutzer ima te procese u malom prstu?
GL: Da, to je velika Excel-datoteka, i Peter je ima vrlo dobro pod kontrolom, jer njegovo tempiranje gotovo uvijek odgovara. Pritom se ne radi samo o prolaznim i završnim vremenima. Također se želi izbjeći da brzi sudionici jedne staze sustignu gužvu na drugoj, postaviti razumne vremenske razlike, dobro organizirati izlaze iz mjesta itd. Osim toga, čini veliku razliku je li suho ili mokro, je li hladno ili vruće. To često potpuno mijenja dinamiku utrke. Da ne spominjemo situacije kada vodeći surađuju u grupi ili kada pojedinačni vozači formiraju vrh. Sve u svemu, značajne promjene su izuzetno složena stvar, i mi također provodimo puno sati u timu razmišljajući o tome kako sve integrirati i postići najbolje rezultate. Na kraju, to je pretpostavka temeljena na iskustvu, a na dan utrke slijedi test u stvarnim uvjetima.

BB: Ove godine prvi put imamo treću gravel stazu. Vidiš li potencijal u ovom području, hoće li se ovaj segment dalje razvijati?
GL: Još se dobro sjećam početaka ove nove ponude prije devet godina, jer su se poklopili s mojim vlastitim počecima na Trophyju. Ideju za to imao je Martin Huber, koji je oduvijek bio poznat po svom dobrom osjećaju za nove trendove. U to vrijeme još nismo točno znali kako to nazvati: je li to zapravo Cyclocross ili Gravel? I, naravno, napravili smo početničke pogreške, poput toga da smo ljude slali preko Salzberga, iako tada uopće nije bilo prijenosa prilagođenih za brdske uvjete, pa su se svi žestoko žalili jer zapravo nisu imali šanse. Topografske značajke Salzkammerguta i danas su tema, jer nam ovdje nije tako lako pronaći staze koje su tehnički jednostavne i imaju malo visinskih razlika. No, bilo bi lijepo imati dodatnu rutu od otprilike 120 kilometara i 1.800 metara visinske razlike.

BB: Dakle, ako ste po tom pitanju pronašli nešto, slijedi sljedeći stupanj razvoja?
GL: Potražnja postoji. A u industriji je to također velika tema. S novom Gravel Two stazom dužine preko 52 kilometra sada smo popunili prazninu između Gravel One i Three i pridobili otprilike 80 sudionika. Općenito, naš ovogodišnji rast u Gravel segmentu veći je nego u maratonu, a osim toga, udio žena je veći: oko 20 do 25% u usporedbi s 12-13% u MTB sektoru. Dakle … (pauza) … vidjet ćemo. Hoće li se pronaći takva staza, hoće li možda čak i Gravel svjetsko prvenstvo biti tema u vremenskom horizontu od pet, šest godina: ne znam trenutno. A zapravo ti nitko ne može reći hoće li Gravel bicikli i dalje biti toliko popularni kao sada. Trenutno su svakako traženi i trudimo se ponuditi atraktivne opcije kako bismo se stalno razvijali.

BB: Apropos zadaci: Kako koordinirati nevjerojatan broj od preko 1.000 volonterki i volontera, i kako je Trophy u osnovi kadrovski organiziran?
GL: Četvero nas je koji pola radnog vremena tijekom cijele godine radimo na Trophyju, kao i nekoliko osoba koje zauzimaju važne uloge u udruzi. Zatim imamo naše takozvane vodiče, koji su tijekom cijele godine ili nekoliko tjedana, na primjer za označavanje staza, intenzivnije uključeni i ulažu iznimno mnogo sati. No, na kraju oko 1.000 ljudi doprinosi uspjehu ovog događaja: od vatrogasaca, gorske službe spašavanja i Crvenog križa, preko udruga koje preuzimaju određene zadatke poput brige o Lost&Found pultu, do mnogih koji sudjeluju kao redari na stazi, timovi na okrjepnim stanicama ili ekipe za postavljanje. Koordinira ih i svake godine iznova motivira Peter Kreutzer, koji vodi bazu podataka volontera.

BB: Poznaje li on tih tisuću osobno?
GL: Ne, ali poznaje već jako puno njih. Naravno, ne možemo naše zahtjeve prenijeti svakom pojedincu. Kod vatrogasaca i slično postoje, da tako kažem, institucionalizirani kontakti, dok za druga područja, poput naših laboratorijskih stanica ili svih kontrolnih točaka u Gosau, trebamo pronaći odgovorne osobe koje će preuzeti svoj dio posla. Ipak se jako trudimo održavati osobni kontakt. Pogotovo zato što uspješno upravljanje događajima, barem kako sam ga ja za sebe definirao, također znači: moraš imati pravi telefonski broj u svom imeniku kako bi mogao postići ono što želiš. Jer ako, unatoč svoj pripremi i alternativama, negdje nešto zapne, moraš znati koga nazvati da ti na licu mjesta pomogne riješiti problem.

BB: Tko ove godine zbog ozljede ne može biti na svom mjestu, to je Trophy-vrag Thomas Gschwandtner. Međutim, jučer poslijepodne šuškalo se da ste, unatoč njegovom iznenadnom izostanku, uspjeli pronaći zamjenu. Koji ste broj telefona nazvali? Koga zovete kada vam u roku od nekoliko dana ili sati treba vrag?
GL: Da, u devet sati dolazi vrag. Ali vjerovat ću tek kad stvarno bude tamo. A ova priča za mene ponovno potpuno utjelovljuje Trophy-vibe … (pauza) … Mnogi misle da je naš vrag glumac kojeg angažiramo. Ali 16 sati trčkarati obojen crveno u donjem rublju, moguće čak i po lošem vremenu, to se vjerojatno ne može platiti. Takvo nešto možeš raditi samo iz entuzijazma. U stvarnosti, vrag je jednostavno super momak koji je oživio svoja umjetnička djela (napomena urednika: Thomas svake godine kreira keramičke pehare kojima se nagrađuju najbrži i zadnji A-završitelj). Nakon što smo saznali za Thomasov izostanak, iskreno sam već odustao od nade da ćemo naći pravovremenu zamjenu, jer taj broj telefona jednostavno nemam. Ali naš glasnogovornik i voditelj izložbi Peter Perstl ostao je uporan i očito ga je jučer kontaktirao mladić koji želi uskočiti. I to je tako tipično za unutarnju motivaciju ljudi ovdje. Na kraju krajeva, sigurno postoje zabavnije stvari, a za ovo nema novca, ali njemu se to sviđa i kaže: Želim to raditi. Takve stvari ne možeš planirati. Možeš se samo nadati da će se dogoditi.