Gravel bicikliranje u Waldviertelu

Nedavno u Waldviertelu. Bezbolni u svojoj bazi u Schönbergu am Kamp. Glavna urednica na svom seoskom imanju u Schilternu kod Langenloisa. I čovjek iza objektiva nedaleko od oboje na proputovanju prema južnom Beču.
„Kako stoje stvari, hoćemo li imati stalni termin?“ upitao je jedan. „Ma, radije idemo gravelati“, rekao je drugi. „Rado, ali nemam bicikl“, odgovorila je treća članica ekipe.
Zadnje se zahvaljujući floti bicikala za najam Loisium Bikewelta brzo pretvorilo iz malog problema u veliku prednost (samo ću reći: električni bicikl!), i već smo krenuli na redakcijski sastanak na dva odnosno šest kotača.

Kod odabira rute ljubazno nam je pomogao Waldviertel Turizam. Pitali su nas nedavno bismo li u sklopu LEADER-om podržanog projekta "Waldviertel u pokretu" mogli prikupiti dojmove s Gravel ture Langenlois – Gföhl. I bismo li ih možda podijelili s našim cijenjenim čitateljima? Izvolite, s najvećim zadovoljstvom!

Polazišna točka naše rute u donjoj dolini Kamptal, na prijelazu iz šumske u vinsku četvrt, izgledala je izuzetno otmjeno. Ponosno su se fasade veličanstvenih građanskih kuća nizale oko Kornplatza u Langenloisu, dok je njegovo glatko popločano kamenje toplo sjajilo na jarkom sunčevom svjetlu.
Već sada je bilo jasno da ćemo se nakon našeg povratka ovdje elegantno zaustaviti. Hoćemo li na užinu u Loisium, na piće u Ursin Haus, na zalogaj u jednu od gostionica ili čak na "šetnju" kroz vinske podrume, odlučit ćemo spontano i prema ukusu, želji i vremenu.

Preko Urbanova mosta, na čijem se ogradnom zidu nalazi zaštitnik vinogradara po kojem je most i dobio ime, skrenuli smo na biciklističku stazu uz Loiskandlzeile i napustili šarmantni vinski grad u smjeru zapada; već ovdje praćeni Loisbachom, kojeg ćemo sada pratiti 15 kilometara, gotovo do njegovog izvora u Gföhleramtu.

Službeni opis kružne rute duge 44 kilometra ne zvuči baš poetski: "Gravel tura Gföhl - Langenlois je spoj rute Weinberg i rute Gföhlerwald." Ipak, time je zapravo rečeno sve bitno.
Unutar 622 metra visinske razlike, ruta se proteže od terasastih vinograda poznatog Veltliner terroira kroz prozračne šume jugoistočno od Gföhla, penjući se do one visinske razine od koje počinje visoravan Waldviertel, a zatim se vraća natrag preko vrtnog sela Schiltern. Na svom putu uglavnom prolazi stazama i putevima koji su nekada činili MTB mrežu staza Donje Austrije, a danas se smatraju idealnom osnovom za ugodne gravel vožnje.
Za nas to znači: visok udio šljunka, mnogi poljski putevi, povremeno čak i travnate i šumske podloge, vrlo malo asfalta, bez prometa i potpuna raznolikost.

U početku je s naše desne strane još bila državna cesta, dok su se s lijeve strane izmjenjivali heurigeni i vinari. Također, poneki znakovi za pješačke i biciklističke staze svjedočili su o raznolikosti kojom ovdje u dolini Kamp vino obogaćuje život: Vinska staza, Vino.Birdie.Tour, vinska biciklistička tura i još mnoge rute prolazile su našom stazom.
Najkasnije od idilično smještene crkve sv. Nikole – put je ovdje već odavno dobio sasvim prikladno ime Gartenzeile –, šuma je sve više preuzimala glavnu riječ.

Uski pojas terena između ceste i padine bio je dovoljan za nas na sljedećih 3,5 kilometara kako bismo potpuno odsječeni od svijeta stigli do akumulacijskog jezera Kronsegger: prvo makadamskim putem kroz voćnjake i male poljoprivredne parcele; zatim livadskom stazom, koja je, sve više zarasla, išla neposredno uz i iznad potoka Loisbach; i naposljetku čak šumskom stazom, neravnom, korijenastom, mirisnom, s drvenim mostićima i niskim gazovima između.

Zbog jakih kiša prethodnih noći tlo je mjestimično bilo blatnjavo i raskvašeno. Povremeno su se drvene letve ili korijenje isticali značajnom skliskošću.
No, ne u mjeri koja bi nadmašila grip naših gravel guma. I ne u učestalosti koja bi cvrčanje cvrčaka, šuštanje lišća, žuborenje vode i pucanje grančica trajno potisnula u pozadinu.

Tek smo neposredno prije jezera Kronsegger ponovno izašli iz ovog neočekivanog, duboko romantičnog divljeg krajolika na MTB-stazi. Inače, brana ovog umjetno stvorenog akumulacijskog jezera zbog svojih prilično skromnih dimenzija jedva da vrijedi spomena. Sada nam se, u oštrom kontrastu s upravo prođeno bujajuće zelenilo, činila nevjerojatno gola i gruba.
Ipak: Ovom zidanju mještani mogu zahvaliti što ovdje imaju dragulj zbog kojeg poznavatelji i ljubitelji dolaze čak iz Kremsa i još udaljenijih krajeva. Ribiči ovdje najviše cijene izvrsne kronsegger šarane. Oni koji traže odmor uživaju u prekrasno mirnoj, osnovnoj mogućnosti kupanja.

Suprotno od prometnog znaka koji pokazuje ulijevo, na spoju s Garser Straßom trebalo je skrenuti udesno. Otprilike dvije trećine ukupne visinske razlike, koja ionako nije bila posebno velika, već su bile savladane.
S naše strane sada je mogao slobodno uslijediti asfaltirani dio, kako bismo s nosom u vjetru jureći preko visoravni uživali u sada već prostranoj zemlji. No opet je bilo drugačije, i ponovno bolje nego što smo mislili.
Jedva da smo prešli duljinu polja suncokreta na državnoj cesti, već smo opet skrenuli na neupadljivu šumsku cestu. Prema kapelici Rosalia vodila bi uska asfaltirana staza, prema nekoliko informativnih ploča. Još prije nego što smo stigli do crkvice, ruta se okrenula prema zapadu, prema makadamskim i poljskim putevima između Gföhleramta i Jaidhofa. U blagim valovima i zabavnom cik-cak uzorku krstarili smo preko šljunka i pijeska, između jezera i polja te uz ograde za stoku.

Savjet: Gladni i žedni trebali bi se na sljedećem, tek nekoliko metara dugom intermezzu na državnoj cesti okrenuti prema jugu, u smjeru Gföhla, umjesto da odmah ponovno krenu prema istoku posebnim putem (označen kao "Gföhlerwald-Strecke") uz B37 u drugu polovicu rute. Naime, do Schilterna, koji se praktički nalazi tek neposredno prije kraja ture, nema drugih mogućnosti za okrjepu.
U Gföhlu, pak, na glavnom trgu i oko njega čekaju trgovina prehrambenih proizvoda za one u žurbi, dva kafića za ljubitelje slatkog i gostionica za one koji žele uživati u opuštenoj atmosferi.

Apropos ugodno: Naš povratak se isprva pokazao neočekivano mirnim. Neočekivano zato što oko Gföhla obično uvijek puše vjetar, koji čak i najravniji poljski put može pretvoriti, ako ne u kondicijski, onda barem u psihološki test. No, ne i ovog dana i ne u ovom trenutku, jer su se daleko iza Gföhla olujni oblaci najavljeni za popodne tek počeli polako skupljati.
Potpuno bezbrižno uživali smo stoga u sada otvorenom pogledu preko ravnice, koji nam se ovdje gore pružao. Osim kukuruza, sva su polja žitarica već bila požnjevena; mnoga polja čak su već bila ponovno izorana. Prema tome, naši su pogledi nesmetano lutali od makadamskog puta do nebeskog svoda, od visokog tornja do fazanskog pijetla, od ruba polja do crkvenog tornja i preko vijugave ceste ponovno natrag do kukuruza.

Tek kada smo s dugom lijevom krivinom u Mittelbergeramtu ponovno uronili u tamnu šumu, put je ponovno zahtijevao više naše pozornosti. I što smo dublje zatim uranjali u šumu duž Sauerbrunnbacha, to smo energičnije morali rukama obuhvatiti upravljače i kočione ručice.
Jer šumski put, koji je gore još bio čvrsto utabana cesta, postajao je sve lošiji. Kamenje preko kojeg su naši uski kotači poskakivali postajalo je sve veće, a brazde koje je ostavila prethodna kiša, a koje je trebalo izbjeći, sve dublje.
„Plonk!“ začulo se konačno uz osjetni udarac, kada je „Bezbolni“ previdio posebno veliki kamen i prešao preko njega. Ali dobro je prošlo, ništa se nije dogodilo – čak ni probijanje gume. „Definitivno tubeless“, složili smo se potom oko eventualnih preporuka za opremu za ovu rutu.

S mostom preko potoka Loisbach zatvorio se prvi od dva kruga koji oblikuju ovu rutu kroz krajolik. Povratak do Kronsegga, do skretanja prema Schilternu, vodio je opet dobro održavanom prirodnom stazom, a kasnije asfaltiranom cestom.
Zatim nas je čekao jedini pravi izazov uspona na našoj turi, s dionicom strmom do 21%, preko dubokog, skliskog šljunka i ispranih staza. Jer, naravno, gravel ruta nije koristila asfaltiranu Kronsegger cestu, već opet stazu kroz vinograde koja prolazi terenom; samo što se ovaj put zbog nagiba osjetilo njezino prvotno usmjerenje kao MTB-rute.
Ali Schiltern, koji je zahvaljujući svojim pokaznim i iskustvenim vrtovima postao poznato mjesto za ljubitelje biljaka i vrtova, ne leži previsoko. Nakon 75 metara visinske razlike, izazov je bio gotov i mjesto s njegovim ogromnim cvjetnim loncima i duhovitom klupom ispred zaštićenog dvorca bilo je dosegnuto.

Jednom smo se još kratko popeli uzbrdo kako bismo preko Reither Gasse zaronili u posljednju gravel-dionicu dana. Prolazeći pored dva križa uz put i bezbroj trsova vinove loze, postupno smo se spuštali dublje, krstareći preko najfinijeg lesnog pijeska posljednje terasaste razine prema Dunavu – fantastičan pogled na Tullner Feld, Göttweiger Berg, Heiligenstein i Wagram uključen.

Ali riskiramo da se ponavljamo. Kako je šarmantan ovaj prijelaz iz šume u vinograde, iz Waldviertela natrag u Kamptal, već smo nedavno opširno opisali.
Za posljednje kilometre gravel ture Langenlois - Gföhl stoga (čak i ako smo se ovaj put preko Unterreitha i Donatus-statue vratili na našu početnu točku) upućujemo na našu priču o turi iz proljeća 2024. I, naravno, za dodatne ideje na temu Dropbar vožnji u Waldviertelu također ...