Granfondo - kratka recenzija igre

Ljetne praznike iskoristili smo za poštenu dozu igranja. Točnije: za Granfondo, društvenu igru cestovnih biciklista za cestovne bicikliste. Već nakon nekoliko partija brzo je postalo jasno da ovo nije tek društvena igra s biciklističkom tematikom. Granfondo, naime, pokušava prenijeti taktiku i dinamiku cestovne utrke na stol za igru – i u tome uspijeva iznenađujuće dobro.

Tko redovito vozi cestovni bicikl, poznaje tipične situacije iz cestovne utrke: Kada se isplati napasti? Kada je bolje sačuvati noge? Tko će se žrtvovati kao pomagač kako bi sprintera doveo u pravu poziciju? I kada mali razmak odjednom preraste u odlučujuću prednost? Upravo ta pitanja Granfondo postavlja svojim igračima. Igru je razvio zaljubljenik u cestovni biciklizam Ralf Vanpey, a financirana je preko platforme Gamefound. Umjesto što većeg broja minijatura ili spektakularnih specijalnih efekata, u središtu su timska taktika, borba za pozicije i strategija utrke.

Svaki igrač preuzima tim od tri specijalista: sprintera, brdskog vozača i rouleura. Svaki od njih ima vlastiti špil karata i individualne osobine. Odigrane karte određuju kretanje po ploči, no istodobno stalno moraš razmišljati koje karte želiš sačuvati za kasnije situacije u utrci.

Ne pobjeđuje se jednim bjeguncem. Presudna je izvedba cijele momčadi - i upravo se po tome Granfondo ugodno razlikuje od mnogih drugih trkaćih igara. Tko prerano potroši svog sprintera ili brdskog vozača na vrijeme ne dovede naprijed prije uspona, u završnici će uglavnom skupo platiti tu pogrešku.

Posebno nam se sviđa modularna struktura. Prve partije namjerno se mogu igrati jednostavno. Svi vozači kreću s istim osnovnim pravilima, pa se možeš usredotočiti na upravljanje kartama i tijek utrke.

Postupno se dodaju novi elementi: zavjetrina, sprint, upravljanje performansama, individualne sposobnosti vozača ili belgijski vrtuljak. Tako igra raste zajedno s igračima, umjesto da ih odmah na početku zatrpa debelim pravilnikom.

Upravo takva struktura čini Granfondo zanimljivim i obiteljima ili ekipama u kojima ne igraju svi redovito složene društvene igre.

Ono što smo primijetili već nakon prvih utrka: Granfondo doista iznenađujuće podsjeća na cestovni biciklizam.

Naravno, društvena igra ne može zamijeniti pravu vožnju - ali svejedno nastaju situacije koje će svaki cestovni biciklist odmah prepoznati. Odjednom cijeli tim radi samo na tome da sprintera dovede u optimalnu poziciju za posljednje metre. Drugi vozač žrtvuje svoje posljednje dobre karte kako bi održao grupu na okupu. Na brdu snažni sprinter gubi priključak, dok penjač koristi svoju prednost.

Upravo te male taktičke odluke zaslužne su za to što se svaka partija razvija ponešto drukčije. Tko samo što ranije odigra svoje najjače karte, rijetko će pobijediti. Mnogo je važniji pravi tajming.

Na Granfondu se vidi da su ga stvarali ljudi koji razumiju cestovni biciklizam. Zavjetrina, timski rad, tajming i različiti tipovi vozača smisleno se nadopunjuju, zbog čega mnoge situacije iz utrke djeluju iznenađujuće autentično.

Posebno uspjelom smatramo modularnu strukturu. Male amaterske biciklistice poput moje kćeri prilično se brzo snađu u igri i na putu prema profesionalnoj karijeri mogu postupno otključavati sve više taktičkih mogućnosti. Tako zahtjevnost raste sa svakom partijom.

Tko traži jednostavnu obiteljsku igru za usputnu zabavu, vjerojatno će pronaći jednostavnije alternative. No tko vozi cestovni bicikl, uživa u timskoj taktici i spreman je nekoliko se partija baviti mehanikama igre, s Granfondom dobiva neobičnu društvenu igru koja fascinaciju cestovnim biciklizmom iznenađujuće dobro donosi na stol u dnevnoj sobi.