Bildbericje Salzkammergut Gravel.one by Scott

U Bad Goisern je stigla toliko rano i brzo da su spikeri eventa jednostavno previdjeli njezin ulazak u cilj: solo, za razliku od muških trojki prije i poslije nje, bez ikakvog sprinterskog spektakla, samo brzo i mirno kroz cilj. Kao ukupno sedma, Jana Gigele, vozačica Svjetskog kupa iz mjesta Fließ u Tirolu, na gravel-maratonu u sklopu Salzkammergut Trophyja više je nego opravdala prugice državne prvakinje na svom dresu.
Sigurnom pobjedom od starta do cilja, Scott-ova atletičarka nametnula se na 93 kilometra dugoj Gravel.One dionici s vremenom 3:57:07 sati te je u cilju imala više od deset minuta prednosti pred Gornjoaustrijankom Paulom Schmidl iz Edelsten Racing Team, nekadašnjom vrhunskom mačevateljicom i prošlogodišnjom viceprvakinjom u gravelu.

Domaća favoritkinja Silke Mair iz Team Salzkammergut Biker morala se sa svojim visokim startnim brojem najprije probiti kroz polje prema naprijed, no na dugom usponu od Hallstatta do Gosaua ipak je prestigla Mađaricu Adrienn Punk i Štajerku Evu Rechberger te na kraju upotpunila postolje.
Također favorizirana Theresa Rindler-Bachl, prošlogodišnja pobjednica na ekstremnoj dionici Trophyja, koja je ove godine već nekoliko puta bila uspješna na brdskom i gravel biciklu u Africi, nakon nepunih sat vremena odustala je (w.o.).

Kod muškaraca je pobijedio Salzburžanin Dominik Hödlmoser (Hrinkow Advarics) s vremenom 3:23:13 sati. Aktualni državni prvak u cyclocrossu iskoristio je usko grlo na istočnoj obali Hallstätter Seea za napad i malo se odvojio od glavnine. U Obertraunu je njegova prednost iznosila nepunu minutu, a do Gosauseea ju je uspio povećati na preko sedam minuta. Na drugom usponu prema Schäferalmu profesionalni biciklist već je imao jedanaest minuta prednosti, čime je pobjeda bila osigurana.
Snažnu utrku odvezao je i Max Riese (gravgrav.cc). On je na prvim kilometrima obavljao velik dio vodeće uloge te je zajedno sa Slovakom Adamom Duricom, Nijemcima Dennisom Vogtom i Moritzom Roseneggerom te Slovencem Adamom Jordanom krenuo u uspon prema Roßalmu. Jedino je Durica donekle uspio pratiti njegov tempo. Kod Gosauseea njih dvojica imali su otprilike sedam, odnosno dvanaest minuta zaostatka za Hödlmoserom, a poziciju nisu prepustili sve do cilja.

Ono što se vidi između narančastih ograda na popločanom trgu ispred nekadašnjeg kupališta jest krajnje šarolika mješavina etabliranih profesionalaca, obećavajućih mladih zvijezda, uzbuđenih debitantica i iskusnih rutinera. Tu rame uz rame stoje legende starih dana i vodeće amaterke današnjice, gravel community manageri i posve obični hobi biciklisti, stari uz mlade, urnebesno uz suzdržano.
Većina rukava dresova ima modernu dužinu do lakta, tijesne, prozračne tkanine oblikuju uočljivo istrenirana tijela, a mnoge su nogavice bočno ispupčene: ono za što na leđima više nema mjesta, kod pravih gravel vozača na kraju završi u džepu na bedru.

Već sam pogled na startno polje jasno pokazuje ono što potvrđuju i brojke: gravel maraton se etablirao kao važna dodatna ponuda Salzkammergut Trophyja. 300 sudionika, odnosno oko deset posto svih aktivnih vozača u subotu na Trophyju, krenulo je u utrku s dropbar upravljačima i uskim gumama.
Tako nije bilo oduvijek. Kad su organizatori Trophyja 2017. godine, kao jedni od prvih u Europi, organizirali gravel maraton, broj prijavljenih nije opravdavao ni zasebnu listu rezultata. „Druge smo godine event preimenovali u cyclocross maraton, jer nitko još nije shvaćao kog vraga uopće znači gravel“, prisjeća se, uz osmijeh, mastermind Martin Huber povodom desete obljetnice.

Sasvim desno u prvom redu zauzela je mjesto Jana Gigele. Crveno-bijelo-crvene pruge na njezinim prsima označavaju je onime što jest: aktualna državna prvakinja u gravelu. Natpis Scott iznad njih daje naslutiti da tu ima još toga.
Za zapisnik: 29-godišnjakinja je ove godine već stala na Svjetskom kupu na postolje na domaćoj utrci na Wörthersee, bila peta na UCI World Series utrci u Škotskoj, uspjela se ukotviti na petom mjestu i na uglednom Ranxo Gravelu u katalonskoj sceni-Meki, a prošle je godine za Austriju nastupila na EP-u i SP-u u gravelu – iako se gravel biciklizmom počela baviti tek 2024. godine, a ozbiljnije se biciklizmom bavi tek otprilike četiri godine.

Radost zbog onoga što dolazi doslovno joj se čita s lica. Novi kraj, novi ljudi, nova utrka, novi teren – ovdje i danas ima puno toga što želi istražiti uz veliko zadovoljstvo.
Glas o Salzkammergut Trophyju kao eventu koji se mora doživjeti barem jednom u životu, s legendarnom atmosferom u veličanstvenom krajoliku, već je odavno doprijeo i do bivše profesionalne skijašice. Budući da je u MTB sceni gotovo posve nepoznata i prvenstveno se kreće po međunarodnim stazama, nadolazeći nastup doživljava kao „cool odmor“ u kojem uživa punim plućima.

Na tri, dva, jedan Jana zajedno s još 168 gravel entuzijasta kreće u avanturu Gravel.One. Njezin dnevni zadatak obuhvaća 93,3 kilometra i 2.141 visinski metar, pri čemu su ovi drugi u biti raspoređeni na samo dva uspona.
To je neobično u usporedbi s međunarodnim gravel utrkama, a naporno je čak i po austrijskim mjerilima. Doduše, duga dionica je ove godine numerički malo ublažena zbog premještanja starta iz Obertrauna u Bad Ischl: dva zloglasna penjačka ispita, na Roßalm i Schäferalm, sada prethodi 26 pretežno ravnih, brzih kilometara uz Traun i Hallstätter See. To, međutim, ništa nije promijenilo na prilično strmoj i tehnički zahtjevnoj naravi dionice koja slijedi.
„Na zadnjem spustu ima toliko krupnog kamenja. Defekt je gotovo zagarantiran“, žalio se dan ranije stari borac Thomas Widhalm, poželjevši da je nabavio šire gume od 40-ica koje je naveo. Jana Gigele, s druge strane, voli kad postane tehnički zahtjevno, a iako sebe više svrstava u „punchy, sprinterski“ tip vozačice, nema ništa protiv ni dugih uspona. Inače prilično sklona razmišljanju i pomnom planiranju opreme prije starta, ovaj put jednostavno vozi s onim što ima – jer joj odgovara: UCI-usklađen Scott Addict Gravel RC s prijenosom 42/10-46 i gumama 45 mm na Fulcrum Sharq GR naplacima širine 30 mm.

„Ako sam nakon prvog brežuljka i dalje pri vrhu, moglo bi biti dobro. Nakon toga ionako je ravnije“, unaprijed je razmišljala dvostruka državna prvakinja – koja je, uzgred, kao maturantica skijaškog gimnazija Stams svojedobno osvojila i naslov austrijske prvakinje u skijanju. I upravo se tako dogodilo. Čak i bolje.
Naime, tko u nogama ima doduše tek nekoliko, ali od samog početka u (međunarodnom) natjecateljskom pogonu provedenih godina na cestovnom i gravel biciklu, zna se snaći u zbijenom polju i nervoznoj početnoj gužvi, pa je lako i rasterećeno prošla prve visinske metre do ruševine Wildenstein te uštedjela snagu na ravnom dijelu uz istočnu obalu jezera. Doduše, uska mjesta na toj luksuznoj šetnici uz jezero omogućila su Pauli Schmidl da se zbog prašine ponovno priključi, pa su njih dvije zajedno krenule u uspon prema Roßalmu. No već u dolini Echerntal, koja je barem toliko strma koliko i divlje romantična, uspostavio se željeni flow i Jana je poput sata postojano bježala.
„Otada sam jednostavno vozila svojim tempom“, jednostavno to opisuje kasnija pobjednica. I tim je potezom ne samo dominirala u ženskoj konkurenciji, već je – slično kao Marlies Feichtenhofer na Gravel.Two (8. ukupno) i Lisa Kronberger na Gravel.Three (3. ukupno) – iza sebe ostavila i većinu muških natjecatelja.

Tko je u međuvremenu provjerio Janin Instagram profil i sada pomisli: "Nije ni čudo, s tim privilegiranim životom profesionalke!" - ni govora.
Diplomirana osobna trenerica i studirana menadžerica zdravstva radi puno radno vrijeme kao account managerica u Lease a Bike. Njezin se posao doduše odvija gotovo isključivo na daljinu i stoga je prilično fleksibilan. "Ali svojih 40 sati ipak moram odraditi", ispravlja ona sliku profesionalne biciklistice koja putuje svijetom, kakva se prenosi na internetu.

Cilj je, dakako, profesionalna karijera, a znakovi za to su dobri: konstantni rezultati, vidljiv napredak, vješto upravljanje društvenim mrežama.
Svojim 24.000 pratitelja pružiti inspirativan sadržaj, kaže, nije samo poslovna nužnost nego i osobna strast: "Your pace, your journey. Radi to onako kako ti smatraš dobrim i ispravnim i ne dopusti da te itko zbog toga stavlja pod pritisak. To je ono što prije svega želim prenijeti ženama", brizne iz nje, čim je upitana o njezinom nastupu na internetu - iz prelaznice koju je nekoć na biciklizam motivirao nitko drugi doli svjetski prvak u MTB maratonu, Alban Lakata.

Njezin je program: osnaživanje, prenošenje strasti, poticanje na održivo, dugoročno bavljenje sportom. U skladu s tim glasi i Janin osobni osvrt na Salzkammergut Trophy objavljen na internetu: „Couldn't have done it without my amazing people and partners. Stoked to have had the legs to lead from start to finish and take the win on such a demanding course, packed with brutal climbs and crazy weather conditions. Moments like these make all the hard work worth it.“
Jer, naravno, Salzkammergut je 2026. godine ponovno pokazao zube - ne samo topografski, nego i meteorološki: snažni pljuskovi su ranim poslijepodnevom nakratko doslovno potopili slikovito-impozantan krajolik oko Gosausee i Hallstätter See, čineći napredovanje kroz utrku pravom avanturom.
No "jedan put kroz pakao i natrag" ne bi bio to što jest kad publika usput ne bi pomogla preboljeti sve nedaće, a atmosfera u cilju ne bi natjerala da se zaboravi sav uloženi napor - čak i onda kad te, iako si pobjednica, jednostavno ne primijete…