KTM Myroon Prime u testu

XC hardtail u 2026.? Obavezno! Barem onda kada ga ne shvaćate samo kao relikt iz doba uskih upravljača, dugih upravljačkih šipki i kralježnice od čelika, nego kao ono što moderan race hardtail može biti na pravom terenu: lagan, direktan i iznenađujuće udoban alat za duge dane s tempom i visinskim metrima. Oštra oštrica za žurne runde. Detaljno smo pregledali pravog klasika među zaista brzim hardtailovima: nastup i provjera realnosti za KTM Myroon Prime.

KTM je bio u upotrebi točno onako kako ga njegovi kreatori i službeno pozicioniraju u ovom segmentu: puno šumskih cesta, samotni biciklistički putevi, neravni poljski i šumski putevi te poneki kratki dio staze. Klasičan XC-maraton teren - ili je to ipak nekako ono što se obično pripisuje gravelu? Kao netko tko je doduše naklonjen gravel mentalitetu, ali ni nakon više od deset godina na raznim gravel biciklima nikada nije pronašao pravu sreću u kombinaciji cestovnog upravljača i dugih, strmih i brzih spustova po šljunku (koji su nažalost kod mene uobičajeni u profilu tura ispred kućnog praga), odavno zastupam mišljenje da baš onda kada gravel ture ne prolaze samo dolinama i brežuljkastom okolicom velikih gradova, nego uključuju prave planine izvan asfaltiranih puteva, jedan efikasan hardtail (ili gravel s ravnim upravljačem) može biti bolji "gravel".

Kvalitetno izrađen karbonski okvir, Fox 32 SC Float vilica s uobičajenih 100 mm hoda za ovu klasu, Shimano XT Di2 mjenjač s 30-zubim lančanikom i 9-45-zubom kasetom, uz to lagan i provjeren Mavic Crossmax SL S 29 CL set kotača s unutarnjom širinom naplatka od 25 mm te Schwalbe Racing Ray Evo odnosno Rick XC Pro Evo gume u 2,25 cola. Shimano XT kočnice s dva klipa usporavaju uz serijske 160-mm ploče. Na papiru KTM Myroon Prime djeluje impresivno. Opremu upotpunjuje tajni favorit autora: rukohvati ESI Chunky Silicone uvijek su hit. Stražnjicu razmazi Selle San Marco Shortfit Open Fit Wide - također redakcijski savjet. Upravljač širine 720 mm od karbona, mostić i karbonska sjedalna cijev nose KTM logotipe.

Naš testni bicikl u veličini M, bez pedala i nosača boce, ali sa zračnicama, izvagao je gotovo točno 10,01 kg. Za to iz Mattighofena traže 4.299,00 eura.

Uz visinu 180 cm, dužinu koraka 86 cm i visinu sjedenja 74,5 cm, praktički se uvijek nalazim pred mukotrpnim izborom: Medium ili Large? Dugo sam na brdskom biciklu rado birao Large - dužina daje sigurnost. No zadnjih godina sve više naginjem kompaktnijim geometrijama, pa sam KTM Myroonu u veličini Medium dao priliku. Na papiru stoje 443 mm reach, 610 mm efektivna dužina gornje cijevi, 604 mm stack, 69,5° kut upravljača i 74,5° kut sjedenja, 430 mm dužina sjedalne cijevi i 430 mm dužina stražnjih vilica.

Odmah da kažem: veličina Medium mi je vozno-dinamički vrlo skladna, ali ne baš bez komentara. Potreban izvlak sjedala za mene je znatan (gotovo do zadnje oznake serijske sjedalne cijevi), a sjedalo je otišlo maksimalno naprijed. U trajnoj upotrebi, sjedalna cijev bez zaobljenja (setback) bila bi za mene čišće rješenje. Ono što ostaje jest - uvjetovana dugim izvlakom cijevi - pomalo neobična vizualna slika te u sjedećem položaju pri žestokom ubrzanju osjetan fleks duge cijevi. Zauzvrat, veličina Medium nagrađuje onom agilnošću koja se traži na hardtailu: poslušan u uskim serpentinama, direktan u ubrzanju, živ na upravljaču.

Uzbrdo se Myroon vozi baš onako kako se nadate od 10-kilogramskog karbonskog hardtaila - samo uz više trakcije na neravnom terenu nego što bi klišej sugerirao. Na dugim usponima sjedi se efikasno, a kod napada - u mom slučaju uglavnom protiv samog sebe - bicikl poslušno prati i motivira da se tempo intervala održi. Čak i korjenoviti, vijugavi usponi prolaze iznenađujuće kontrolirano. Stražnji kotač lijepi se (uvijek u odnosu na druge hardtailove, ne na fullyje) za tlo, prednji kraj ostaje nizak, a vozač si na trenutak može umisliti da je upravo svladanu dionicu u potpunosti zaslužio sam. Posebno u izravnoj usporedbi s mojim, teoretski posebno traktivnim, čeličnim hardtailom upada u oči koliko glatko Myroon, unatoč znatno manje volumenoznim gumama, prevaljuje preko korijenja i stepenica, gotovo ih guta, a da se pritom osjećajno ne "zaglavljuje" na njima. Well done!

U voznom osjećaju Myroon je precizan skalpel, a ne grubi mač. Ono što time želim reći: agilan je, subjektivno agilniji od nejednog adventure gravela - a taj faktor ga čini toliko zavodljivim za moju upotrebu između maratona i gravela. No, između ostalog i zbog za standarde 2026. relativno strmog kuta upravljača, nije ni potpuno stabilan na grubljem terenu. Ne smeta, i pod pravim vozačem vjerojatno je i XCO sposoban. Ali za kupce koji traže brzi hardtail za tehničkije spustove ipak je to relevantno. Postoje ovdje malo flatnije zacrtani modeli koji uz čistu XCO orijentaciju i česte spustove po stazama pružaju više stabilnosti.

Oprema KTM-a u osnovi vrlo dobro pristaje karakteru bicikla. Na Fox vilici dostupne su samo osnovne značajke podešavanja - sasvim dovoljno, uz malen rizik pogreške korisnika, a uz to i praktična daljinska ručica na upravljaču. Shimano XT Di2 radi nenametljivo precizno, čak i pod opterećenjem na strmom usponu. Nema drame s baterijom, aplikacijom ili sparivanjem, nema elektroničkog hira - jednostavno se mijenja brzina. Ono što se posebno sviđa kod Shimanovog dugo iščekivanog bežičnog Di2 poteza jest, u usporedbi s konkurencijom, vitka ručica mjenjača. Njezin blizak položaj uz upravljač drži upravljačku jedinicu podalje od mojih koljena čak i u uskim uzbrdnim zavojima - što kod drugih bežičnih ručica mjenjača nije uvijek slučaj. Serijski 30-zubi lančanik s 9-45-zubom kasetom uzbrdo je dovoljan, ali meni osobno prekratak pri vrhu brzine. Lančanik s 32 zuba bio bi ovdje vjerojatno moja prva nadogradnja.

I kočnice su tipično racerske: Shimano XT s dva klipa i 160-mm pločama sprijeda i straga, fino doziranje, čista točka pritiska, u osnovi prikladno za XC i maraton. No pri 90 kg spremnog vozača za vožnju i duljim strmim spustovima termički dolaze do granice. Za teže vozače, alpsku upotrebu ili redovite duge spustove barem 180-mm ploča sprijeda bila bi sigurnija opcija.

Najveća želja za tuning, uz sjedalnu cijev bez pomaka koju bi zahtijevala moja anatomija, odnosi se na gume. Serijske Schwalbe gume u vitkih 2,25 cola kotrljaju se lagano, uklapaju se u razmišljanje o težini i odgovaraju mojoj granično-gravel upotrebi. No kod prelaska na tubeless ja bih ipak odmah posegnuo za gumama širine 2,35 ili 2,4 cola. Iz moje perspektive: više udobnosti, više sigurnosti, više rezervi - a da Myroon time ne mora izgubiti svoj oštar karakter. Naprotiv: vjerojatno bi se još bolje uklopio u onu upotrebu u kojoj me najviše uvjerio. Ako se ostane kod serijskog dobavljača Schwalbe i njegovih XC guma, prelazak na sljedeću širinu donio bi otprilike 70 do 80 grama veću masu. Da, za prave trkače, potpuno vani na rotirajućoj masi, to je apsolutno relevantno. Za mene osobno to, u usporedbi s većim volumenom i svim njegovim prednostima, ne igra - pažnja, loša igra riječi stiže - preveliku ulogu.