Balaton Gravel Derby 2026: 371 težak kilometar u fotoizvještaju

Badacsony se nalazi na sjevernoj obali Balatona, smješten između jezera i vinograda. Upravo je ondje vikend zapravo počeo već prethodnog dana jer su se na Kenda Leg Looseneru noge još jednom mogle pošteno razgibati prije nego što će se sljedećeg jutra početno opušteno kotrljanje vrlo brzo pretvoriti u ozbiljnu stvar.

Veliki expo, kilometarske zaštitne ograde i event-cirkus ovdje ćeš uzalud tražiti. Kenda, Shimano, food truck, podjela startnih brojeva – i to je to. Simon organizaciju opisuje kao "malu, ali finu", uz dobru komunikaciju i besprijekoran tijek. Organizacijom je bio zadovoljan i Stefan, koji je registraciju prethodne večeri uhvatio tek u 19:45. Osjeti se da iza Balaton Gravel Derbyja stoje isti ljudi kao iza Hungarian Dividea.

Tko pri pogledu na Balaton pomisli na ravno kotrljanje uz obalu, odmah nakon starta shvatit će da se prevario. U 6 sati ujutro izlazi se iz Badacsonyja i praktički izravno ulazi u vinograde. Stefan govori o prekrasnim rampama od 20% i divnim Leg Openerima za preostalih dobrih 360 kilometara. Naravno, krvotok bi se alternativno mogao pokrenuti i običnim espressom...

Simon i Markus unaprijed su pedantno proučili rutu: pregledali profil uspona, pročešljali fotografije na Komootu, odradili svu domaću zadaću. Pomoglo je tek djelomično jer su usponi uživo bili znatno teži nego što je profil sugerirao: strmi, mjestimice debelo u dvoznamenkastim postocima i rado u kombinaciji s rastresitom podlogom.

Zauzvrat su izlazak sunca, vinogradi i pogled na jezero koji se stalno vraćao barem razveselili oči; noge su u tom trenutku imale drugog posla.

Stefan iste dionice južno od Balatona opisuje kao nevjerojatno naporne za vožnju. Tome su se pridružili dugi, otvoreni pravci i vjetar. Zanimljiva mješavina: u osnovi brza, ali u praksi stalno prekidana mjestima na kojima je ruta pokazivala zube.

Organizator to naziva mješavinom Champagne Gravela, otvorenih cesta, rastresitih i strmih uspona, tehničkih sekcija te sada već zloglasnog Sand Pita. Opis odgovara stvarnosti – samo se kod Champagne Gravela možda ipak ne bi trebalo predugo zadržavati na šampanjcu.

Stefan i Kirin stigli su oko 100. kilometra do prve od triju okrepnih stanica. Za event koji je u osnovi zamišljen kao unsupported to isprva može djelovati neobično, no u praksi su stanice, s obzirom na oskudnu infrastrukturu uz rutu, bile sve samo ne luksuz. Poslije se ipak pronašao i jedan kafić. Espresso, sladoled, Cola i – prema Kirinu – vjerojatno najbolji kolač na svijetu.

Nakon nekoliko sati u sjedalu, kulinarska je objektivnost ipak prilično rastezljiv pojam.

Unatoč svemu, vrijeme kraće od 20 sati za Stefana i Kirina još je bilo u granicama mogućeg. Cilj je tako polako dobivao konkretno vrijeme dolaska.

Daleko ispred njih Simon i Markus tada su već odavno bili prepušteni sami sebi. Njihova se grupa tijekom mnogih kilometara stalno smanjivala, sve dok nakon otprilike 250 km njih dvojica konačno nisu ostala sama.

Početna taktika utrke u međuvremenu se pretvorila u prilično jednostavan program: pedalirati, jesti, piti, tražiti liniju, repeat.

Nešto prije 22 sata stigli su do treće okrepne stanice. Kirin je već odvozio svoju dotad najdužu vožnju, a pred njima je još bilo oko 100 kilometara. Istodobno je sa suncem nestala barem vrućina – a s mrakom, vrlo praktično, i pogled na to koliko će se dugo još protezati sljedeći uspon.

Srne, lisice i jazavci sada su zamijenili gledatelje. Asfalt je i dalje bio rijetka pojava.

Nakon 350 kilometara svaka Garminova najava nadolazeće "neasfaltirane ceste" počela je imati određeni psihološki učinak. Dlanovi, zapešća i stražnjice očito su bili prilično složni u procjeni situacije. To što su organizatori čak i u toj fazi pronašli grube i kose washboard dionice uzbrdo barem svjedoči o dosljednosti.

U jednom se trenutku Badacsony ponovno pojavio iz noći. U 1:30, nakon 19 sati i 33 minute, Stefan i Kirin prošli su ciljem: 31. mjesto overall i peto mjesto među timovima.

Nekoliko High Fiveova, malo čavrljanja s organizatorima – i što onda? Hotel, tuš, krevet?

Ne baš.

Njih dvojica odlučila su odmah krenuti na otprilike dva i pol sata dugu vožnju kući u Graz. U tom su trenutku bili budni oko 26 sati, ali nakon 371 gravel kilometra očito još dovoljno nabrijani. Neke odluke ne treba objašnjavati. Samo ih treba preživjeti.